I dok cvjetić sanja, vrijeme tiho teče
I stvarnost će biti i nada i san,
Jer rijeka vremena blizu je svog ušća –
Beskonačni, vječni nastupit će dan,
Na obali novoj nema mračne noći
Da pomuti radost blistavoga dana,
Ni oluje strašne da za tren pokosi
Raskošnu ljepotu tog proljetnoga dana.
Ka obali novoj sad nas vrijeme nosi!
Žao nam ga nije! Nek brže poteče
Tamo, na poljane vječnosti nam drage,
Gdje u Bogu traju pjesme vječne sreće.
